Svjetski dan šećerne bolesti 2023. - Više o šećernoj bolesti

Više o šećernoj bolesti:

Dijabetes ili šećerna bolest je kronična bolest koja se javlja ili kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito koristiti inzulin koji proizvodi. Inzulin je hormon koji regulira glukozu u krvi. Hiperglikemija, koja se također naziva povišena glukoza u krvi ili povišeni šećer u krvi, čest je učinak nekontroliranog dijabetesa i s vremenom dovodi do ozbiljnih oštećenja mnogih tjelesnih sustava, osobito živaca i krvnih žila.

Faktori rizika

Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja šećerne bolesti, a to su:

• prekomjerna tjelesna težina (80% osoba sa šećernom bolešću tip 2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu)
• dob (s dobi iznad 40 godina učestalost šećerne bolesti raste)
• nedostatak tjelesne aktivnosti
• obiteljska sklonost
• pojava dijabetesa u trudnoći
• smanjena tolerancija glukoze
• dugotrajna izloženost stresu

Najučestaliji simptomi šećerne bolest su:

• žeđanje i suhoća usta
• učestalo mokrenje
• gubitak težine
• pojačana glad
• umor i iscrpljenost
• zamućenje vida
• trnci u stopalima
• sporo cijeljenje rana uz učestale infekcije

Vrste šećerne bolesti

Tri su glavna tipa šećerne bolesti:

• Šećerna bolest tip 1 (ranije je korišten naziv juvenilni ili mladalački dijabetes)
• Šećerna bolest tip 2 (dijabetes u odrasloj dobi, ranije je korišten naziv starački dijabetes)
• Gestacijski dijabetes (dijabetes koji se javlja tijekom trudnoće i nestaje najkasnije šest tjedana nakon poroda)

Šećerna bolest tip 1 obično se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi. Šećerna bolest tip 2 vrlo često ne izaziva nikakve neuobičajene tegobe jer se razvija vrlo postupno pa prikrivena može trajati godinama. Nekad se otkrije tek kad se razviju komplikacije šećerne bolesti.

Šećerna bolest tip 1

Šećerna bolest tip 1 može se javiti u bilo kojoj dobi, ali je ipak najčešća u mlađoj životnoj dobi, u djece i mladih. U ovom tipu šećerne bolesti inzulina nema jer ga gušterača ne proizvodi. To se događa zbog specifične vrste upalne reakcije tijela protiv vlastitih stanica gušterače. Uzrok razvoja šećerne bolesti tipa 1 je još nepoznat, ali vjerojatno se radi o kombinaciji nasljedne sklonosti i okolišnih čimbenika poput prehrane u ranom djetinjstvu ili virusa koji može biti okidač za početak bolesti.

Manje od 10% osoba sa šećernom bolešću ima tip 1 bolesti.

U tipu 1 šećerne bolesti važno je znati da je primjena nadoknade inzulina jedini lijek. Ponekad tijekom prve godine bolesti postoji razdoblje djelomičnog oporavka u kojem se smanjuje ili čak u potpunosti povlači potreba za inzulinom, nazivamo ga simbolično i "medeni mjesec" jer je takvo stanje uvijek privremeno. Liječnik će prilagoditi liječenje tijekom tog vremena, ali to ne smije potaknuti zabludu da se radi o obliku šećerne bolesti u kojem nije potrebno inzulinsko liječenje. Simptomi nastanaka šećerne bolesti tip 1 su obično iznenadni i dramatični tako da se ovaj tip bolesti zbog toga dosta brzo otkrije.

Osobe oboljele od šećerne bolesti tip 1 mogu voditi normalan život i baviti se svim uobičajenim aktivnostima, ali uz svakodnevnu primjenu inzulina i stalnu kontrolu razine šećera u krvi u kombinaciji s adekvatnom prehranom i svakodnevnom tjelesnom aktivnosti.

Šećerna bolest tip 2

Šećerna bolest tip 2 najčešći je oblik šećerne bolesti te čini 90% svih oboljelih u ovoj skupini bolesti. Ponekad ga neispravno nazivaju i starački dijabetes, ali povećana učestalost pretilosti i tjelesne neaktivnosti pomiču dobnu granicu pojave ove bolesti sve ranije pa je moguća i sve češća pojava šećerne bolesti tip 2 i u mlađoj životnoj dobi.

Vrlo važan problem u ovoj vrsti šećerne bolesti je to što bolest jako dugo ostaje neprepoznata, najčešće sve dok se ne pojave simptomi vezani za komplikacije i oštećenja drugih organskih sustava kao što su moždani ili srčani udar, oštećenje krvnih žila bubrega, (tzv. dijabetička nefropatija), oštećenje krvnih žila oka koje mogu dovesti do slabljenja vida i do pojave tzv. dijabetičke retinopatije. Može doći i do oštećenja perifernih krvnih žila i živaca donjih okrajina koji mogu dovesti i do gangrene stopala.

Povećani rizik za razvoj šećerne bolesti tip 2 imaju u prvom redu osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu.

Rizik je posebno velik ako je debljina više izražena u području struka, ako je povišen krvni tlak i ako su povećane masnoće u krvi.

Naslijeđe je također važan čimbenik u povećanju rizika za šećernu bolest tip 2. Ako je u obitelji netko od predaka ili srodnika imao šećernu bolest, učestalost njene pojave je značajno veća.

U šećernoj bolesti tip 2 lučenje inzulina većinom je održano barem u početku, međutim organizam je otporan na njegovo djelovanje i inzulin ne uspijeva izvršiti svoju ulogu. Taj poremećaj temeljni je uzrok šećerne bolesti tip 2 i nazivamo ga inzulinska rezistencija.

U početku se šećerna bolest tip 2 obično uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti te po potrebi tabletama-oralnim hipoglikemicima. Tijekom godina i lučenje inzulina u gušterači može postati nedostatno pa je ponekad potrebno u liječenje uvesti inzulin u obliku injekcija.

Jako važnu ulogu u liječenju i sprječavanju napredovanja bolesti  nastanka komplikacija ima pravilna prehrana i primjerena redovita tjelesna aktivnost.

Gestacijski dijabetes - šećerna bolest u trudnoći

Šećernu bolest u trudnoći nazivamo još i gestacijski dijabetes, a to je oblik šećerne bolesti koji se javlja tijekom trudnoće i nestaje najkasnije šest tjedana nakon poroda. Gestacijski dijabetes javlja se zbog povećane inzulinske rezistencije kao posljedice lučenja hormona u trudnoći.

Rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa imaju sljedeće žene: žene s prekomjernom težinom, one koje imaju roditelja ili srodnika sa šećernom bolešću, ako su već rodile dijete s prekomjernom težinom ili ako su prije trudnoće već imale granično povišene vrijednosti šećera u krvi.

To je obično privremeni poremećaj, najčešće se javlja u drugoj polovici trudnoće i nakon poroda se povlači.

Uredne vrijednosti glukoze u krvi majke tijekom trudnoće jedan su od osnovnih preduvjeta za zdrav razvoj ploda i trudnoću bez komplikacija. Gestacijski dijabetes liječi se primjerenom prehranom, tjelovježbom, a ponekad zahtijeva i inzulinsko liječenje

Važno je znati da osobe koje su imale šećernu bolest tijekom trudnoće imaju nakon toga veći rizik za razvoj tipa 2 šećerne bolesti.

Najučestalije komplikacije šećerne bolesti

Najučestalije komplikacije se očituju na srcu, krvnim žilama mozga, mrežnici oka, bubrežnim oštećenjima te na perifernim živcima.

U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta srca, a srčani udar je najčešći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolešću.

Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo dijabetička retinopatija. Većina osoba sa šećernom bolešću razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i gubitak vida. Od ukupnog broja slijepih u svijetu oko 1% je uzrok šećerna bolest.

Oštećenje bubrega nazvano dijabetička nefropatija posljedica je dugotrajne povišene razine šećera u krvi. Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Bolest bubrega u svom početnom razdoblju ne daje nikakve simptome, a prvi znak oštećenja bubrega u sklopu šećerne bolesti je pojava bjelančevina u mokraći. U konačnici ako se šećerna bolest dugo neadekvatno liječi i slabo kontrolira oštećenje može uzrokovati zatajenje bubrega koje za posljedicu ima dijalizu oboljele osobe.

Oštećenje perifernih živaca također je često u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Štetno djelovanje povišene razine šećera u krvi na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama, a ponekad ukoliko se ne liječi pravovremeno na odgovarajući način može doći do stvaranja ulceracija, gangrene pa i do amputacije oboljelog stopala.

Liječenje šećerne bolesti

Osnovni cilj u liječenju šećerne bolesti je održavati razinu šećera u krvi u preporučenim vrijednostima te smanjiti i odgoditi komplikacije. U dogovoru sa svojim obiteljskim liječnikom za svaku osobu se načini poseban plan liječenja koji uvijek uključuje prilagođenu prehranu i redovitu primjerenu tjelesnu aktivnost.

U skupini oboljelih od šećerne bolesti za 50% bolesnika bit će dovoljno liječenje samo:

• pravilnom prehranom
• redovitom tjelesnom aktivnošću
• edukacijom i samokontrolom.

Tek nešto više od 25% oboljelih treba liječenje tabletama - oralnim hipoglikemicima, a nešto manje od 25% treba liječenje inzulinom u obliku injekcija.

Važnost ranog otkrivanja bolesti

Sve osobe koje su starije od 45 godina trebale bi znati kolike su im vrijednosti šećera natašte. Ukoliko su one uredne sljedeće testiranje bi trebalo ponoviti najkasnije za tri godine.

Osobe koje su pod povećanim rizikom trebaju kontrolirati razinu šećera u krvi češće u dogovoru sa svojim obiteljskim liječnikom ili sa patronažnom sestrom, a to su u prvom redu osobe s povećanom tjelesnom težinom, osobe koje u obiteljskoj povijesti imaju članove oboljele od šećerne bolesti, oni koji već imaju povišen krvni tlak i povišene vrijednosti masnoće u krvi, kao i one žene koje su u vrijeme trudnoće imale povišen šećer u krvi.

Važnost redovitih kontrolnih pregleda u bolesnika s ustanovljenom šećernom bolešću

Sve osobe koje imaju ustanovljenu šećernu bolest trebaju u dogovoru sa svojim liječnikom obiteljske medicine provoditi kontrolu bolesti kroz redovite preglede i savjete o prehrani. Potrebno je vršiti redovite kontrole vida, kontrole krvnog tlaka, laboratorijske kontrole masnoća u krvi te kontrolu stanja bubrega kako bi se na vrijeme spriječile i pravovremeno liječile moguće komplikacije.

Uz pravilnu i prilagođenu prehranu od iznimne važnosti je redovita tjelesna aktivnost jer se uz samo 30 minuta vježbanja može smanjiti rizik za obolijevanje od šećerne bolesti.

Prim. Ljilja Balorda, dr. med.
Zavod za javno zdravstvo Zadar
Koordinatorica Nacionalnog programa
ranog otkrivanja raka dojke za Zadarsku županiju